A: Preuranjen i zlonameran stečaj
Zakon o stečaju propisuje da se postupak otvara zbog platežne nesposobnosti. Privremeni upravnik je naveo da je „Nova Ljubija“ nelikvidna isključivo zato što joj „Nova Željezara“ Zenica ne plaća isporučenu rudu.
- Pravni paradoks: Budući da je isti vlasnik (grupacija Pavgord) kontrolni vlasnik oba entiteta (92% Zenice i 51% Ljubije), odluka da Zenica ne plati Ljubiji je unutrašnja upravljačka odluka.
- Izbor: Vlasnik praktično bira kojoj će svojoj firmi uskratiti likvidnost.
Prema analizi pravnih stručnjaka, vlasniku ekonomski odgovara da se završi stečajni postupak nad „Novom Ljubijom“ i da se to preduzeće ugasi.
- Brisanje iz registra: Ukoliko se „Nova Ljubija“ izbriše iz sudskog registra pre nego što naplati dug od Zenice, to potraživanje pravno prestaje da postoji.
- Rezultat: „Nova Željezara“ Zenica se oslobađa duga od 79 miliona KM prema rudarima.
- Međuprostor: Taj iznos ne prelazi nikome, već ostaje u trajnom "međuprostoru".
- Šteta: Time su direktno oštećeni ostali poverioci Ljubije (radnici, država za poreze i koncesije, kao i manjinski vlasnik RŽR Ljubija / Vlada RS).
Ukoliko se dokaže da je uprava „Nove Ljubije“ svesno propustila da pokrene prinudnu naplatu (blokadu računa) protiv Željezare Zenica kako bi zaštitila zajedničkog vlasnika, radi se o klasičnom prekršaju dužnosti pažnje i lojalnosti prema društvu. Manjinski akcionari (Vlada R.S. sa 49%) imaju zakonsko pravo da podnesu tužbu za naknadu štete protiv uprave i većinskog vlasnika zbog svesnog obezvređivanja imovine preduzeća.
B: Veštačko pretakanje kapitala
Isporuka miliona tona rude iz Prijedora u Zenicu bez adekvatnog plaćanja predstavlja finansijsko iscrpljivanje rudnika u korist željezare. ArcelorMittal Prijedor je snosio sve fiksne i varijabilne troškove proizvodnje (plate za 600-800 radnika, gorivo, eksploziv, amortizaciju osnovnih sredstava,...), dok je ekonomski benefit (gotov čelik ili operativna dobit) ostajao na nivou holdinga ili željezare.
Pokretanjem stečaja, vlasnik prebacuje sav socijalni i finansijski teret na državu (biro za zapošljavanje za 600 radnika) i lokalnu zajednicu. Istovremeno, u bilansima Željezare Zenica se pojavljuje ogroman prostor jer se eliminisanjem "Nove Ljubije" briše njihova najveća kratkoročna obaveza.
Ovo potvrđuje sumnje sindikata da je stečaj u Prijedoru pokrenut izuzetno preuranjeno, jer bi u regularnim tržišnim okolnostima firma sa 79 miliona KM potraživanja (što premašuje njene ukupne dugove prema dobavljačima) morala primeniti mere restrukturiranja i prinudne naplate, a ne likvidaciju.
C: Gde je isparilo 17 miliona tona željezne rude?
- Igra sa geološkim rezervama je dovela do toga da se od početnih 47,2 mil. tona kroz papire došlo do 32 mil. tona, a ni to nije u celini izvađeno:
- 2006 i pre: 47,2 mil. tona (iz arhive tehničke dokumentacije)
- 2008/2009: 45 mil. tona (po neodobrenom rudarskom projektu)
- 2009-2018: 40 mil. tona (po internim dokumentima ArcelorMittal Prijedor)
- 2018: 32 mil. tona (po odobrenom glavnom rudarskom projektu za Buvač)
- stanje 2025: iz kopa nije izvađena sva ruda
- Redovna eksploatacija - Od 2009. do 2024. godine, pod važećim koncesionim ugovorima, ArcelorMittal je u proseku trebalo da iskopa 1,5 miliona tona godišnje. Međutim, po korporativnim izveštajima iskopavao je 1,9 do 2,1 miliona tona, a u ekstremnim slučajevima 2,7 do 3,0 miliona tona (u periodu 2011–2015.). Za 15 godina redovnog rada, iz kopa bi trebalo da je legalno izvađeno do 23 miliona tona, a po korporativnim izveštajima 28 miliona tona, zaključno sa 2022. godinom.
- Ilegalna eksploatacija: Pošto je rad na eksploataciji tekao i dalje, bez ugovora o koncesiji, procena je da je za period 2023–2024. godine iskopano samo 2 miliona tona rude, što daje ukupnu masu od 30 miliona tona. Ovo znači da je (47-30) 17 miliona tona rude isparilo ili ostalo u kopu. Kako još nema zvaničnih informacija o preostaloj količini rude, možemo se pouzdati samo u naučne radove u kojima se predviđa kraj eksploatacije 2025. godine.
- Problem „siromašne" rude i jalovine: Značajan deo od početnih 47 miliona tona nije predstavljao čistu rudu visokog kvaliteta. Kompanija je još 2014. godine morala da investira u filter prese i magnetnu separaciju kako bi uopšte mogla da prerađuje „siromašnu rudu" koja je preostala na ležištu. Gubici u preradi rude (od rovne do komercijalne) idu do 20%, a u ekstremnim slučajevima i do 30%.
- Problem ekstremnih količina: U periodu 2011–2015. godine, prema korporativnim izveštajima, prikazane su ekstremne količine u proizvodnji, ali i u gubicima i do 30% mase iskopane rude, kao i podatak da su gubici mase na preradi rude uvek bili iznad projektom dozvoljenih 18–20%. Ovde ne treba smetnuti sa uma činjenicu da je tokom rada bio angažovan eksterni izvođač radova na uklanjanju jalovine, mada i na drugim radovima.
D: Zašto niko nije ni osumnjičen ni odgovarao?
- Pravni vakuum u stečaju: Finansijski ekvivalent ove nelegalno iskopane rude nikada nije naplaćen kroz koncesione naknade u budžet, niti je prikazivan kroz korporativne izveštaje, ali ga je trenutno moguće dokazati kroz dug koji željezara u Zenici ima prema novoj firmi „Nova Ljubija". U pokrenutom stečajnom postupku, država svoja potraživanja za nelegalno iskopanu rudu može tražiti samo iz stečajne mase.
- Odgovornost za 17 miliona tona rude: Kako se u ovom slučaju radi o više potencijalnih odgovornih institucija i lica - od projektanta, preko ministarstva u Vladi R.S., Inspektorata R.S. i samog izvođača (ArcelorMittal) - bilo je jako važno da izvođač i profiter budu u što kraćem vremenskom periodu uklonjeni iz slučaja. Tako je kompletno vlasništvo ArcelorMittala u BiH moralo da bude prodato u ekspresnom postupku za javnost, iako je priprema oko izvođenja ovog čina trajala oko 12 meseci pre plasiranja informacije u javnost.




















